U dubrovačkom duhu

Dobro bi bilo da glazbeni program Dubrovačkih ljetnih igara bude satkan od koncerata koji su smišljeni upravo za taj festival, za njegove prostore i njegov profil. Sve skromnija sredstva ne dopuštaju takvu ekskluzivnost. Ipak, ovoga smo ljeta čuli dva jedinstvena koncerta, od kojih je svaki sadržavao praizvedbu. Jedna nam je otkrila partituru napisanu prije dvije godine, a druga skladbu koja je nastala tek nakon što je skladatelj odabrao prostor u kojemu će se prvi put izvesti.

Obnova fascinantne srednjovjekovne ljevaonice metala podno tvrđave Minčeta završena je ovoga ljeta pa je riječ o prvoj kulturnoj svečanosti u njoj. Riječ je o konceptualnom projektu pod imenom Dijalog u kojem su, osim udaraljkaša Filipa Merčepa i Nicolasa Sinkovića, sudjelovali i Davorin Erceg (videoprojekcija), Marko Mijatović (ambijentalno scensko svjetlo) te Luka Jerković (producent projekta). Hodanje do prostora uvlačio nas je u prošlost otkrivajući nam ujedno novi pogled na gradske zidine i vrata od Pila. Uzdasi iznenađenja nastavljeni su i kad je publika ušla u poprilično sparnu ljevaonicu u kojoj se, stojeći na nogama, zadržala petnaestak minuta. A tamo su je, s čekićima i palicama u rukama poput srednjovjekovnih majstora ili poput Zelenaca, dočekali Merčep i Sinković. Izveli su skladbu Zbor čekića D. Langa napisanu za tri rezonantna metala, osam nerezonantnih i dva drva. Izvođači su koristili cijevi, kućanske potrepštine i predmete s otpada koji su i slušno i vizualno postizali dojmljive efekte.

Zatim se publika smjestila na sredinu igrališta ispod Minčete, kako bi mogla vidjeti i lijevi i desni podij s udaraljkama. Merčep je na marimbi odsvirao dijelove Bachove Partite u c-molu pokazavši iznimnu suptilnost, muzikalnost i tehničku vještinu. Potom je izvedena elektronička skladba Ambijentalne varijacije A. Kątnyja za ovu prigodu prerađena za marimbu, vibrafon i elektroniku. No najimpresivniji dio noći bila je praizvedba djela Kontakt Nicolasa Sinkovića napisana za ovaj jedinstveni trenutak u kojem su se gotovo bajkovito prožimali zvukovi udaraljki, elektroničke glazbe, video projekcija na Minčeti i možda neplaniranih sjena Merčepa i Sinkovića na kamenom zidu. Naglasimo kako su u publici bile različite generacije – što nije čest slučaj na Igrama – koje su s oduševljenjem otpratile projekt.

Drugim nastupom Dubrovačkoga simfonijskog orkestra na Igrama ravnao je talijanski dirigent Francesco di Mauro, a solist je bio zagrebački saksofonist Nikola Fabijanić.

Skladbom Zaboravljene muzike Igre su – doduše skromno jer je trebalo održati cjelovečernji koncert! – obilježile osamdeset godina života Dubravka Detonija, koji je bio na izvedbi. Orkestar je slikovito izveo djelo zanimljivo izmjenjujući stare i nostalgične melodije i rastrzane novitete. Potom je slijedila praizvedba koja se pametno nadovezala na dojmljiv početak. Riječ je o Koncertu za saksofon i orkestar pod imenom Bird concerto dubrovačkoga skladatelja Petra Obradovića napisanu prije dvije godine, a posvećenu Nikoli Fabijaniću. Djelo je zaista pitko i nosi dobro raspoloženje. Ponekad iznenadi vrckavim i svečanim tonom, a ponekad nas zaleluja plesnim ugođajem koji šarmantno koketira s filmskim žanrom. Nepravilan ritam u okvirnim stavcima i bogat kolorit čine djelo zanimljivim, a angažiranost svih izvođača omogućila je da ga se sluša u jednom dahu. Solist Fabijanić je muzikalno, čista i jasna tona, nadahnuto, odgovorno i usredotočeno vodio svoju dionicu. Wiedoeftov Valse Vanité se, kao glazbeni dodatak, sjajno nadovezao na Obradovićevu praizvedbu. I tu je mogao biti kraj jer je vrhunac postignut! Stoga je jasno da se Haydnova Simfonija br.104 u D-duru, zvana Londonska, koja je zvučala dobro i uigrano, nezgrapno nadovezala. Smatramo da je skladbu za drugi dio večeri trebalo logičnije izabrati.